<?xml version="1.0"?>
<rdf:RDF xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#" xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"><rdf:Description rdf:about="https://dk.um.si/IzpisGradiva.php?id=75860"><dc:title>Utjecaj eikosanoida na kontrakciju i relaksaciju glatkih mišića respiratornog puta</dc:title><dc:creator>Blažetić,	Karlo	(Avtor)
	</dc:creator><dc:creator>Fajmut,	Aleš	(Mentor)
	</dc:creator><dc:subject>prostaglandini</dc:subject><dc:subject>leukotrieni</dc:subject><dc:subject>arahidonska kiselina</dc:subject><dc:subject>bronhokonstrikcija</dc:subject><dc:subject>digitalizacija.</dc:subject><dc:description>Eikosanoidi su metaboliti arahidonske kiseline. Između njih prostaglandini i leukotrieni imaju najvažnije biološke učinke i uloge u organizmu. Jedna od tih uloga je kontrakcija/relaksacija glatkih mišića respiratornog sustava. Tako je dereguliranjem produkcije eikosanoida moguća bronhokonstrikcija kod astme. 
U ovom radu usredotočujemo se na ovisnost sile glatkih mišića različitih tkiva iz različitih subjekata, čovjeka i životinja o različitim vrstama eikosanoida. Opisat ćemo mehanizme nastanka eikosanoida, receptore preko kojih oni djeluju te njihovu funkciju.
Analizirali smo mjerenja kontrakcije i relaksacije glatkih mišića dišnih putova pod utjecajem različitih eikosanoida. Među ljudskim tkivima analizirane su sile razvijene u glatkim mišićima bronha, malih dišnih puteva te plućnog parenhima. Kod životinjskog modela uzeti su uzorci tkiva glatkih mišića s dušnika miša te zamorca. Digitalizacijom mjerenja obradili smo podatke iz različitih znanstvenih članaka. Koristeći računalni program Origin 8.5 s alatom Digitizer, digitalizirali smo ovisnosti dišnih putova glatkih mišića različitih organizama o koncentracijama eikosanoida i drugih kontraktilnih agonista te odredili parametre tih ovisnosti prilagođavanjem različitih odabranih matematičkih funkcija (različiti oblici Hill funkcije). Napravili smo usporedbu parametara između različitih organizama i između mjerenja različitih autora. Nadalje, usporedili  smo jačine eikosanoidne kontrakcije s drugim fiziološkim kontraktilnim agonistima i na kraju objasnili je li moguće prenijeti podatke izmjerene na životinjama u fizikalno-matematičke modele, koji simuliraju procese kod ljudi.</dc:description><dc:publisher>[K. Blažetić]</dc:publisher><dc:date>2020</dc:date><dc:date>2020-02-20 20:46:57</dc:date><dc:type>Magistrsko delo/naloga</dc:type><dc:identifier>75860</dc:identifier><dc:language>sl</dc:language></rdf:Description></rdf:RDF>