<?xml version="1.0"?>
<metadata xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"><dc:title>Transition of accessory and non-accessory securities with cession by operation of law (cessio legis)</dc:title><dc:creator>Vrenčur,	Renato	(Avtor)
	</dc:creator><dc:creator>Baghrizabehi,	Denis	(Avtor)
	</dc:creator><dc:creator>Zahrastnik,	Kristjan	(Avtor)
	</dc:creator><dc:subject>subrogacija</dc:subject><dc:subject>cessio legis</dc:subject><dc:subject>jamstvo</dc:subject><dc:subject>akcesorna prava</dc:subject><dc:subject>postupak u slučaju nesolventnosti</dc:subject><dc:description>U poslovnoj praksi tražbine su obično osigurane osobnim i stvarnim oblicima osiguranja. Koriste se različite vrste osiguranja, to jest akcesorna i neakcesorna. Postavlja se pitanje kako tumačiti pravila o subrogaciji (cessio legis) u odnosu na prijenos neakcesornih oblika osiguranja na ispunitelja obveze, posebice u slučaju jamstva (poručanstva). Jamac se obvezuje ispuniti dužnikovu obvezu (ne svoju) prema dužnikovom vjerovniku. Slijedom toga, nakon ispunjenja, tražbina vjerovnika prema dužniku prelazi na jamca sa svim akcesornim pravima i osiguranjima. Ključno pitanje na koje se odgovara u ovome članku jest prelaze li na jamca i neakcesorna prava (koji je ispunio obvezu glavnog dužnika) ili pak mora vjerovnik izvršiti odgovarajući (dodatni) posao ustupa da bi se ta prava prenijela. U članku su prikazana ključna saznanja u vezi s navedenim, uz analizu pravnog položaja jamca u postupcima u slučaju nesolventnosti.</dc:description><dc:date>2024</dc:date><dc:date>2025-08-29 03:32:35</dc:date><dc:type>Neznano</dc:type><dc:identifier>94907</dc:identifier><dc:identifier>UDK: 347.415</dc:identifier><dc:identifier>COBISS_ID: 219172611</dc:identifier><dc:identifier>DOI: 10.30925/zpfsr.45.3.3</dc:identifier><dc:identifier>ISSN pri članku: 1330-349X</dc:identifier><dc:language>sl</dc:language></metadata>
